Saturday, December 24, 2016

Strah od ugašenog televizora (II deo)

Ugašen televizor kao stanje u kući postaje sve manje mogućno. Kako vreme prolazi taj izraz sve više naginje oksimoronu, stilskoj figuri koja za cilj ima da prikaže paradoksalan spoj. A kako i ne bi kada sa druge strane stoje ogromne industrije koje za cilj imaju pospešivanje kvaliteta slike i funkcija samog televizora, kada se brojni kablovski operateri utrkuju koji će imati više kanala u ponudi kako bi se što bolje, delotvornije i isplativije pokazao potencijalnim korisnicima. Pa koja je onda svrha ugašenog televizora ako sve to uzmemo u obzir? Zašto davati toliki novac za moderne, pametne televizore i plaćati kablovsku svakog meseca ako poenta nije u gledanju i uživanju u televizijskim kanalima koji su nam na raspolaganju? Naravno, živimo u vremenu kada je gotovo nemoguće potpuno utuliti tv prijemnik, a i nije potrebno to učiniti, nikakav ekstremum nije dobar i valjan, već je poželjno naći meru i kvalitet. Za to je svakako neophodno da čovek više vremena provodi u tihoj samoći sa mislima svojim, uz knjigu, dobar časopis ili kvalitetno društvo. U takvim momentima čovek oseća sebe i svoju bitnost, saznaje kakvu realnost, razvija misao, uči da bira što je dobro i korisno, prepoznaje jeftinu priču i demagogiju, i nesporno postaje sumnjičav.